Merima, da li znaš da danima kiša već pada. Morat ćemo bježat iz ovog Beograda.

Posted on 21/10/2010


Tako i bi. Dva dana mog boravka u Beogradu padala je kiša. Neka akumulacija, negdje se punila, od udara kiše u rijeku se dizala maglica.

Izvedba Proklete brane u Beogradu je održana 19.10.2010. u 19h u Malom klubu Akademija u organizaciji Konteksta.
Marko je bio nezadovoljan činjenicom što se znalo da će većinu potencijalne publike privući događaj u galeriji Remont – projekcija rada Milice Tomić i svojevrsni hommage nedavno preminulom Mikobu. RIP.
Moja zabrinutost nije bila u vezi brojnosti publike, više sam bila koncentrirana na kvalitetu svoje izvedbe koja je ovaj put morala biti nešto više od premijernog, eksperimentalnog izvođenja narativa u nastajanju.

Intimna, stand up atmosfera koja je nastupila je potpuno odgovarala mojim očekivanjima i priželjkivanjima te mi dala do sad ne ostvarenu slobodu i osjećaj opuštenosti. Izdvojena na podiju od svoje malobrojne publike, ostvarila sam komunikaciju koja je kulminirala u trenutku kada se nakon ispripovjedane priče, meni na pozornici pridružio kolega Ivan Grubanov. On je spontano osjetio potrebu da moderira i potakne diskusiju na koju sam apelirala. Kako su moja pitanja nailazila na tišinu, smatrao je da umjetička gesta 2neposrednosti” na koju sam se odvažila zaslužuje svojevrsni reciprocitet od publike. Hvala mu. Hvala svima koji su njegove komentare prihvatii kao povod da mi postave pitanja, da se angažiraju.

Kroz kratkotrajno iskustvo izvođenja ovog rada postaje očito da moj narativ, metoda i proces otvaraju višestruke rukavce za diskusiju. Kako je rad još uvijek u momentu razvoja i aktualizacije, prihvatam prijedlog Antonije Majače da diskusija nakon izvdebe ili povodom izvedbe postane sastavni dio ovog projekta.

Uskoro će na ovom blogu biti dostupni video i audio snimci izvedbe i diskusije.

Pozdrav. Hvala i laku noć.