Bolje crtam nego što pišem

U razgovoru o priči Prokleta brana već sam par puta čula komentare da je moja pripovjetka puna živih slika. Svi opisi su vezani za stvarne slike, nešto što sam vidila nekad na nekom filmu ili čak u snu. Oduvijek sam znala da ću romansu o Tariku i Merini u jednom tenutku ilustrirati. Postoji li bolja tehnika za ilustriranje priče o poplavama nego akvarel? Akverel je moja najdraža slokarska tehnika a kad sam proje dvije godine intenzivirala svoju akvarelističku djelatnost zaželjela sam naslikati seriju pejzaža. Slikanje prirode je jednako kao razmatranje prirode.

Ilustracije proklete brane su pejzaži sa subjektom, da se tako izrazim…Planinski pejzaž sa Koridorom 5c, vodeni pejzaž sa cijevima, urbani pejazaž sa tandem letjelicom. Portreti brane, portreti katastrofe.

Skice za seriju tih prizora su završeni. Prije nego ih odnesem u Banja Luku i postavim, šeprtljavo sam ih skenirala i spojila (originali su cca 75 x 60 a skener 21 x 29,7).

Trenutno radim na akvarelima na bazi ovih slika, ti akvareli nisu još gotovi, biće objavljeni uskoro. Jako sam zadovoljna kako izgledaju, bez njih ne znam kako bih zaokružila cijeli projekt. Slike koje će biti izložene i koje će postati integralni dio projekta su bitne kao i ovaj blog. Sudeći prema komentarima koje dobijam na blog jednim pogledom na skice postati će vam jasno da bolje crtam nego što pišem!