Komunikacija sa tradicijom

Napustila sam ideje o desetercu. Napustila sam ideju o epskom žanru. Napustila sam sve nade da se uključujem u bošnjačku tradiciju usmene književnosti.

Usmena književnost u obliku u kojem je do sad spominjem u okviru ovog projekta je uvijek ta vrsta arhaičnog, narodnog izričaja koji se bilježio, konzervirao, izučavao sve do svog skorog nestanka. Sve što sam shvatila o njoj je da proizilazi iz kontinuiteta tradicije, da se prenosi sa koljena na koljeno, da živi među narodom. To važi kako za Homera i za Uzbeške oralne pjesnike, tako i za Avdu Međedovića. Ta tradicija je u mom svijetu izgubljena. Ne komuniciram sa narativima prošlosti, sa poviješću niti njenim folklorom. Nisam došla do stupnja znanja o TOJ tradiciji da ju mogu manipulirati i u nju injektirati svoj narativ.

Instinkt  koji me je tjera na ovo istraživanje proizilazi iz potrebe da nađem arhetipske modele prema kojima ću da se vodim. Istraživanje epa je bio krivi smjer, shvatam, no ta intuitivna putanja me je dovela do saznanja da nije potrebna aproprijacija arhaičnog modela. Postoje nove forme sa kojima imam sasvim jasnu vezu. Loud and clear!

Već sam u dosadašnjim radovima sasvim očigledno probijala put do toga što sada razumijem o drugim oblicima usmenog pjesništva, pripovjedanja, performansa: Platforma rezervisana za razmatranje  epskog pjevanja prošlosti je ista sa koje se vodi diskusija o živim praksama usmenih “spoken word” izvedbi, čitanja poezije, slam pjesništva i umjetnosti storytellinga.

Do tog otkrića, kojeg kao da sam cijelo vrijeme bila svjesna, sam došla preko nekoliko klikova na ORAL TRADITON on-line žuranal.

U trenu mi je postalo jasno da moj stroytelling ne mora biti u nastavak bosansko-hercegovače usmene tradicje, može biti njome inspiriran, može posuđivati od nje i igrati se sa nojm. Moja izvedba, moj nijet, komunicira sa tom tradicijom na osnovu sestrinske empatije univerzalnog iskustva usmene naracije, preko granica i minulih generacija. Moja izvedba je pak nešto drugo, u drugom vremenu, prostoru i sa drugom svrhom.
Komuniciram sa tradicijom, preko vizije bućnosti – utemeljene na osobnoj percepciji: sadašnjosti.