Svemu, pa i betonu prođe rok trajanja

Gospodin do kojeg su me odveli da mi ispriča svoju verziju događaja oko emitiranja radio drame Katastrofa je imao dosta čvrste stavove. Čvrsto razumske. G. Mujkić Bego je naglasio da autore radio drame treba nagraditi jer su na jedan dosta brutalan način ukazali na ljudsku glupost:

Ti bježiš od mina u minsko polje… Ide plavni val i ti umjesto da se skoniš – ideš na ulicu, vučeš djecu iz škole sa drugog – trećeg sprata umjesto da smiriš situaciju!

Kako živi pored jezra, pored brane, u Prokosovićima cijeli život. Gledao je kako se brana gradi, bio je tu kad su rađene studije i modelska ispitivanja 80-ih o pucanju brane, sjeća se kad su po cijelom Lukavcu i okolini postavljeni stupovi koji obilježavaju potencijalni nivo vode u slučaju da brana naglo pukne. Kaže da ta obilježja još uvijek postoje ali da sumnja da ljudi, pogotovo mlađe generacije znaju za njih i što zapravo obilježavaju.

Gospodin Mujkić je bio toliko dobar da mi je dao da snimim naš razgovor, pa umjesto da transkribiram što je točno rekao, predlažem da poslušate sami:

Koliko god se tvrdi da je brana faktički neuništiva, svejedno su generacije Lukvačana živile sa znanjem da uzvodno postoji velika brana i da ona možda može, jednog dana da pukne. Nakon rata te svijesti je nestalo, osim u mašti autora radio drame Katastofa koji su svojim uratkom podsjetili narod i na tu mogućnost. U doba kada je drama emitirana, 2ooo. godine, bilo je poznato da je sanacija brane preko potrebna, no radovi još nisu bili ni otpočeli. Kad sam posjetila branu prije dva mjeseca, srela sam timove radnika koji su neumorno radili na učvrščivanju brane. Možda je njihova drama bila i uspješan apel nadležnim organima da se prihvati posla i ubrza proces sanacije brane na Modračkom jezeru.

Meni je interesantno razmišljati o životu sa konstantnom anticipacijom katastrofe. Svi bi se trebali složiti da nam katastrofa visi nad glavom. Naša katastofa je pak apstraktna, može bit ielemantarna, može biti nukleana, može biti ratna. Kod Lukavčana je potpuno vidljiva, brana je nadomak mjesta. Njihova potencijalna katastrofa je čak i izučena i grafički reprezentrirana markerima. Svejedno ona postaje zaboravljena, potisnuta, zanemarena do te mjere da prelazi u apstrakciju. Potencijalna katastrofa kojoj je kao i betonu prošao rok trajanja.