Kako Lukavac živi

Posted on 16/06/2010


Lukavac zaživljava 1893 kada Austrougarska podiže Fabriku Sode Lukavac na ovom lokalitetu. Kad se ulazi u grad prvo se nailazi na tvornicu, krene li se desno, nižu se austorugarske vile, najstarije i najljepše građevine u ovom mjestu. Bile su izgrađene za upravitelja i ostale austrougarske funkcionere zaposlene tvornici koja je od Lukavca napravila industrijsko središe. Malo po malo, obližnje mjesto Puračić gubi na važnosti dok populacija Lukavca raste. Više o Lukavcu pročitajete OVDJE.

Cijeli ovaj kraj je u znaku cementa, sode, kemije, prepoznatljivi dimnjaci termoelektrane Tuzle u blizini stoje kao spomenik svoj industriji ove regije. Čini mi se kao da se jedino u ovom kantonu proizvodi nešto u cijeloj BH. Stoga nije ni čudo što mi se čini da su ljudi dobrostojeći, da kuće imaju fasade, vrtovi da su uređeni, njive da su obrađene. Privređuje se.

“Đaba. Svi naši ljudi rade ‘ko hamali” kaže Denis.
Sodom sad upravljaju Turci, Fabrika Cementa Lukavac (Cementara) je u vlasništvu Austrijanaca, a nekadašnji Koksno – hemijski kombinat, popularno Koksara, danas oficijelno: Gikil je pod Indijcima.

Recentnija povijest također upućuje na to da se žitelji ovog kraja nisu obogatili kao radnici u Cementari, Sodi ili Koksari. Kako su moji sugovornici sugerirali, pravo blagostanje su doveli Amerikanci.

U Tuzli se nalazilo vojni aerodrom koji su amerikanci “skvotirali” 90ih, za vrijeme rata i pretvorili u  Tuzla Air Base. Našla sam lijepo sročen članak o ovoj bazi, možete ga pročitati OVDJE. Nakon kraja rata kada se situacija malo stabilizirala, u Lukavcu su svoj headqarters imali  Kellog Brown and Root (KBR) koji su pružali logističku pomoć U.S. Tuzla Air Base-u   Isprva prevoditelji, vozači, obični radnici, mnogi žitelji Lukavca i okoline su se zapošljavali kod amerikanaca i sa vremnom polako napredovali uz hijerarhijsku ljestvicu. Luka i Jasmin mi govore da su i oni radili za amerikance. Oni koju su se zadržali mjesta, održali kontakte imali su priliku nastaviti suradnju sa Amerima. KBR-u je završio “projekt” u BH i započeo novi u Iraku. Amerima su trebali ljudi pa je pola Lukavca završilo na bliskom istoku u funkciji podrške velike vojne mašinerije – od doktora, inžinjera do project managera.

Kažu da u Lukavcu živi najviše miljunera po glavi stanovnika u BH, a možda i šire. To nije teško povjerovati kad znamo da se pola Američkog vojnoj prisustva na bliskom istoku outsourcealo firmama koji su za svoje ove ili one usluge primali pozamašne honorare. Kažu mi da je pola kuća koje vidim prazno. Ljudi su još uvijek po terenima.

Jasmin mi govori da je i on išao u Irak ali da je zbrisao glavom bez obzira. Išao je kao i svi – radi novaca a radio je kao medic, ipak, dosta mu je bilo jednog rata, govori. Nije mogao gledati nastavak beskraja ljudske gluposti.

Posted in: Lukavac