Kratka škola epa

Šta je to ep, što ga karakterizira, što ga je uvjetovalo, koje su mu teme, formule, tehnike? Tko je epski pjevač, kako je pjevao, gjde je pjevao? Je li pjevao ili recitirao? Da li je moguće spjevati suvremeni ep?

Moje zanimanje za ep proizilazi iz fascinacije sa epskim pjevačem. Usmeno komponiranje epa se dešava u trenutku izvedbe, performansa. Daleko od toga da su se epski pjevači oslanjali samo na individualnu moć improvizacije. Pjevač barata sa fondom tema, likova i jezičnih formula koje utilizira u trenu izvedbe. Postoji priča, tema, u toj priči glavni lik je junak, ovaj ili onaj. Pjevajući u desetercu pjevač niže formule koje čupa iz bogatog fundusa ponutrene tradicije koja se uči od malena. Ritam deseterca omogučuje pjevaču da niže stihove, da “kiti” pjesmu, ponekad je kiteći po dva dana. Storytelling par excellance.

Misterija epa me zaokuplja. Želim li da moj ep o Tariku i Merimi ikad bude ispjevan trebati će mi više znanja. Umjesto povrtaka u đačku klupu idem kraticom. Snimam svoj razgovor sa Prof. Mirsad Kunićem, profesorom na Filozofskog falulteta u Tuzli i jedim od organizatora konferencije Povratak pjesme održane u suradnji sa Harvardovom Parry Milman kolekcijom. Prof. Kunić mi je darovao 5 sati svog vremena ne bi li pokušao odgovoriti na sva moja pitanja usput mi otvorivši oči na saznanja o usmenoj tradiciji koje su duboko inspirativne za moj daljni rad. Ispod su natuknice našeg razgovora i isječci snimljenog intervjua.

EP
Naš razgovor počinje sa jednostavnom definicijom epa kao pjesme koja se tematski bavi junakom, njegovim junačkim djelima i javnom pokazivanju tih junaštava, obično u skladu sa tradicionalnim pravilima viteštva. Dalje razgovaramo o junacima i njihovim konjima koji često primaju antropomorfne osobine.

POZITIVNA CENZURA
Ono što epski pjevač mora imati na umu jeste publika. Publika je bitan akter u održavanju i formranju epske tradicije. Teme, junaci, pjesme koje nailaze na podršku tadašnje publike opstaju. Loši pjevači, nevjerodostojene ili dosadne pjesme  se dočekuju sa negodovanjem. Termin za to organsko pročišćivanje usmene predaje od strane publike se zove preventivna cenzura.

Dok to slušam razmišljam o tome da li je moguće isto očekivati od današnje publike. U sistemu suvremene umjetnosti, naravno da postoje više ili manje popularna djela ili umjetnici, no pravi uspjeh rijetko kad da određuje publika. Osnovna razlika između svijeta epa i suvremene umjetnosti je ta da usmena tradicija proizilazi iz naroda dok suvremena umjetnost pripada svijetu elitne kulture. Epovi se pjevaju kao oblik zabave po kahvanama, hanovima, mejhanama, u narodu, po selima.

ŽANR
Razgovor se nastavlja o žanru. Ep je junačka pjesma. Prof. Kunić sugerira da moja priča o Tariku i Merimi više sliči  na tranzitornu epsko – lirsku formu, na baladu ili romansu.

Kasnije ću kod Aide Vidan (Emborided With Gold Stung With Perls, 2003. Milman Parry Collection) naći:

Mention of the term “ballad” however, opens Pandoras box…
…What is implied by the terms “narrarive song”, “ballad” and “humorous song” often depends on the scholarly tradition in which they are used. Complicating things yet further, another term “romance”, is frequently employed in the writings of the South Slavic scholars. In Western tradition “romance” denotes a long narrative, often in verse, dealing with the adventures of chivalric heroes.

Između ponuđenih definicija, opredijelila bih se za “romansu”, iako žanr nije toliko bitan za moj projekt pored općenite ideje usmene tradicije koja neminovno nosi međužanrovske dodirne točke. Uviđam da me upravo ta sjecišta zanimaju.

OTAC
U usmenoj tradiciji opjevani su mongi među obiteljski odnosi: majka – sin; svekrva – snaha, majka – kćer, djever – snaha, junak – ljuba… U tim odnosima se ne pojavljuje odnos otac – sin. Kunićevo objašnjenje je slijedeće: Junak je jedan. Ako je otac živ, onda junak ne može biti junak. Ako postoje dva junaka oni se moraju ogdledati na mejdanu da bi se utvrdilo koji je veći junak. Tu navodi pjesmu o Aliji Đerzelezu i Marku Kraljeviću, dva junaka iz dvije različite usmene tradicije. U toj pjesmi obojica usniju da postoji negdje neki junak i obojica kreću da se uvjere u posotjanje jedan drugoga… Znači, ne mogu postojati dva junaka, pa ni u snu.

ŽENA
Dok je ep “muška pjesma” i pjeva o junaštvu, a lirska pjesma “ženska” i govori o odnosima u obitelji, prof. Kunić objašnjava da žene ipak imaju aktivnu ulogu u epovima. Njihove uloge su kanonske: majka, sestra, ljuba, krčmarica i vila. Njihova uloga nije pasivna te se često pojavljuje motiv da žena, preobučena u muškarca ide u boj. Dok ljuba ima više varijanti funkcija, lik krčmarice je u fukciji pomagačice, vila je ona koja daje moći, majka je savjetnica. Kasnije u razgovoru spominje i ženske junačke pjesme koje je obradio Franjo jukić u svom časopisu Bosanski prijatelj.  Žene pjevačice epova ne postoje, spominje se Blidolika Ajka iz Krajine, ali samo kao kuriozitet. Žene su češće pjevale lirske pjesme.

NOVO VRIJEME
Lik Đerzelez Alije je kreiran prije nastanka novijih, krajiških junaka, graničara: Muje Hrnjice, Mustajbega Ličkog, Budaline Taleta itd… Alija je bio mitski lik koji se mijenja skupa sa vremenom. Gubi svoje nadnaravne, mitske sposobnosti. Kako slabi otomanska imperija, kako dolazi Austrija i novo vrijeme, u ep se uvlači dimenzija protoka vremena tj. statični svijet opjevan u epu se mijenja kao i njegov junak koji poprima ljudsku dimenziju, zajedno sa emocijama i slabostima. To je karakteristika Bošnjačke epike kao i razlog što se ova tradicija tako dugo i zadržala. Živila je sa vremenom.

Divan primjer umetanja novih pojmova toga se može naći kod Albert B. Lorda (Singer of Tales, 1960. Harvard Universitiy Press).

The very fact that the practice of oral narrative song has endured so long is proof enough that it can absorb new ideas and construct new formulas.
…When, however, we come to Ti načini sitne teligrafe, “Prepare short telegrams”, the newness stirkes us in the face. Salih is singing of a new age and he has simply substituted the new means of communication for the old type of official document, the buruntija.
…In the last appearance of the word in his song he has solved the problem and found the right pattern: Pa kad takav teljigraf dolazi, “When such a telegram arrived “.

EPSKA GEOGRAFIJA
Kao nastavak priče o liku Đerzelez alije Prof. Kunić spominje pojam gdje sam zašiljila olovku. Nešto krajnje interesantno. Alija putuje do Udbine (Krajina) krenuvši iz Sarajeva preko Foče (danas Srbinje), preko Drine, preko Šumadije do Bilog Grada (Brograda) pa se preko Save spušta preko Bihaća do Udbine. Zašto nije udario dijagonalu preko planina do Bihaća pa do Udbine? Epska geografija nalaže da kad god Alija nekud krene, on mora na istok, preko Drine. To prof. Kunić naziva epska geografija.

KARNEVALIZACIJA
Budalina Tale je anti – junak, specifičan za krajišku epiku. On je “turska golotinja”, nema vanjske karakteristike junaka, nema bogatu opremu, sav je u dronjcima, nema pozlaćena oružja, on jaše kobilu, nema sjajnog konja malina ili đogata, nema pedigrea, ni zemlje, ni kule. Sav je podrapan a gdje god dođe čini neku “lakrdiju”. On se kao jedan od najpopularnijih likova uvukao u junačke narative iz potrebe za vedrinom, karnevalizacijom.

EPSKA ISTORIJA
Svijet epa postoji paralelno sa stvarnim svijetom. Mnogi učenjaci su utrošili puno truda i znoja pokušavajući utvrditi povezanost epskih likova, događaja i mjesta sa povijesnim činjenicama. No, u svijetu epa nije bitna stvarna povijest, teme koje opstaju su fikcija. Mnogi bitni događaji nisu nikad opjevani ili nisu opstali kao pjesme u tradiciji. Epovi naratološki razvijaju radnju bez stvarnosne podloge. Kad se veže na faktografiju ep ima tendenciju ka  hiperboličkom uveličavanju.

Kad se veže na faktografiju ep ima tendenciju ka  hiperboličkom uveličavanju.

TRADICIJA KOJA TRAJE
Prof. Kunić navodi da je jedan od razloga što se u BH usmena tradicija održala tako vitalnom, tako dugo je činjenica da se njome nije nitko bavio na način kako se Vuk Karadžić bavio sa Srpskom epikom. Usmena tradicija gubi svoj smisao postojanja kada je solidificirna u pisanoj riječi, pogotovo u jednom sveobuhvatnom projektu kakav je bio Karadžićev. Navodi kao je jedan od zadnjih pjevača, Murat Kurtagić recitirao pjesme čak do kasnih 80 ih!