Beograd, dan 2

Posted on 11/05/2010


Drugi dan istraživanja je bio jako aktivan. Imala sam dva interesantna i korisna sastanka.
Prvi sastanak je bio sa gđom. Aleksandrom Fugosi iz Zavoda za zaštitu spomenika kulture Beograda. Drugi sastanak, moglo bi se reći – izlet je bio sa g. Ivkom Šešićem koji nas je dočekao u Novom Beogradu i sa barkom prevezao do Ade Međice i uveo me u svijet sojenica na rijekama oko grada. Krenimo redom:

Zavod za zaštitu spomenika kulture Beograda je instiucija koja se bavi rekonstrukcijama i čuvanjem arhitektonskog nasljeđa. U razvoju grada mogu intervenirati samo sa preporukama o tome što bi se smjelo a što ne rušiti, mijenjati, itd. Mene je poglavito zanimalo kako se arhitektonsko nasljeđe nosi sa plavljenjem rijeka, povijesti upućenosti grada na rijeke i zamolila sam gđu. Fougosi da mi predloži neki lokalitet u gradu koji bi mi mogao biti koristan kao narativna scenografija u dijelu projekta koji je vezan za Beograd.
Iz našeg razgovora donosim natuknice:

  • Zemun je bio dio Austro-Ugarskog carstva dok je Beograd bio Otomanski. Veliko Ratno Ostrvo je dobilo svoj naziv jer su se na njemu ove dvije snage često sukobljavale.
  • Zemun je povijesno više upućen na rijeku, dio stanovništva se bavi ribarstvom čemu svjediči i velika Riblja pijaca u Zemunu.
  • Rijeka se uglavnm koristila za trgovinu. Kula Nebojša plavi, hidrotehnička zaštita obala Beograda je primitivna. Kula je na mjestu srednjovjekovnog pristaništa za brodove. Grad se povlači od vode od tvrđave po grebenu.
  • Plavi i područje iza Željezničke stanice koje se naziva Bara Venecija, ovo područje se vezuje za projekt Europolis, Beograd za treći milenij.
  • Treći Beograd je također na plavnom području
  • Beton Hala je niz pristanišnih magacina uz Dunav koji su se povezivali za željeznicom za efikasniji transport robe. Lijepa modernistička arhitektura, pod zaštitom kao spomenik kulture, ne smije se rušiti.
  • Polako se grad spušta prema rijeci, Muzej Savremene Umjetnosti je na rijeci, nal ijevoj obali Save trenutno je u rekonstrukciji.
  • U Dorćolskoj marini se nalazi stara električna centrala koja je snabdjevala Beograd: Snaga i Svetlost. Prije 4 godine je napravljen elaborat o njenoj rekonstrukciji. Neka Izrelska firma je navodno kupila objekat i htjeli su od njega napraviti luksuznu stambeno-poslovnu zgradu. Kako je došla recesija o tim meglomanskim investicijama se više ne govori.

Razgovor sa gđom. Fugosi je bio jako ugodan i mogla sam sa njom da razgovoram satima, no nisam smjela kasniti Marku i Ivku na izlet na Adu Međicu.

Ivko nas je dočekao sa barkom na obali Novog Beograda i krenuli smo put Međice. Međica je plavni otok na savi između Ade Ciganlije i obale. Na Adi Međici nema ni vode ni struje, za razliku od Ciganlije koje se kao veći otok razvija već niz godina kao destinacija za vikend odmor. Čim smo zaplovili primjetila sam kako se duž obala Ciganlije i  Save umnaža broj malih splavova na kojima su vikendice. Samo tu i tamo, uglavnom na obali Novog Beograda se nalaze veći, ugostiteljski splavovi.

Ivko objašnjava: Ada Međica je od 60ih godina regulirana kao Udruženje građana koji su se samo-organizirali i na ovom otoku počeli dizati svoje sojenice. Kako je Međica plavni otok i ponekad plavi do 3 metra regularnog vodostaja, sojenice su mahom izdignute na 3 metra. Kasnije se uz obalu kače i manji splavovi. Regulacije na otoku su da se ne smije betonirati, zidati, da na otoku smije biti izgrađen samo određeni broj sojenica te da razmak između splavova mora biti 2 metra. Sa vremenom, kako obale rijeke postaju sve popularnije, regulacije se sve manje i manje poštuju kao i regulacije o dozvoljenim gabaritima vikendica koje se dižu na splavoima. Ne postoje specifične dozvole koje se trebaju dobiti da bi se uz obalu (rijeka, Ciganlije ili Međice) pričvrstio splav, te je dozvoljeno da se splav uglavi gdje ima mjesta. To je dovelo do neizbježnog nepoštivanja regulacija, gužvanju splavova kao i dizanju noveau riche vikendica-splavova koje narušavaju skladni ambijent skromnih plovnih objekata. Sojenice i splavovi  na Međici su popularni pa se cijena istih kreće od 5,000 do 20,000 eur. I jedni i drugi se moraju redovno održavati, pogotovo splavovi. Oni su uglavnom platfome prižvršćena na plutajuću metalnu burad. Često se ta burad otkači, probuši, splav se odveže od obale usljed poplave i zbog sturje te oko splava ima posla svakog vikenda. Nebriga od dva mjeseca je dovolja da se splav potone, da se sojenica ošteti.

Ivko na svoju sojenicu dolazi nekoliko puta tjedno. Kupio ju je od arhiteka koji ju je projektirao kao i još nekoliko sojenica na Međici. Od kad ju je kupio stalno radi na njenioj rekonstrukciji, dogradnji, učvršćivanju, održavanju. Na sojenici se može prespavati mada to čini uglavnom preko ljeta. Zbog vode je hladno u jesen i na proljeće kad je otok poplavljen. Ivko radi kao voditelj Arhve alternativnog filma u filmskom centru Doma kulture studentki grad. Dobro poznaje mog bivšeg  profesora Ivana Ladislava Galetu. Kasnije saznajem da u svojoj arhivi ima i par mojih ranijih video radova!
Nakon što smo popili par rakijica u sojenici i nakon Ivkove i Markove žustre kritike kulturne politike u Beogradu, sjedamo u čamac i  idemo u daljnji obilazak Međice. Iskrcavamo se na nepoplavljeno tlo, šetamo među sojenicama, zagledamo ih. Nakon toga žurimo na obalu, tamo se nalazimo sa Dubravkom, Markovom prijateljicom koja kao stanovnica Novog Beograda ima što reći o korišenju rijeke.

Advertisements
Posted in: Beograd