Prava poplava

Dok boravim u New Orleansu 2009. susrećem se sa ljudima koji su preživili Katrinu, hodam kroz ulice koje su preživile Katrinu, živim u gradu koji se oporavlja od Katrine. Priča o pucanju brane u Lukavcu i sudbina koja zadesila New Orleans kad je  nasip industriskog kanala pukao imaju čudnu srodnost, istovremneno ne mogu biti različitije. Lukavac je doživio izmišljenu katastrofu, New Orleans pravu.
Poplavu takvih razmjera se može usporediti sa rijetko kojom katastrofom koja je zadesila urbanu sredinu.
Pričala sam sa svojim prijateljima Serge i Adrian. Oni, kao i mnogi poput njih nisu evakuirali New Orleans kad su bili upozoreni. Kad su već mislili da je oluja prošla i da su izvan opasnosti, grad se počeo puniti vodom. Pričaju o preživljavanju u ekstremnim uvjetima, nabavljanju vode i hrane, svjedoče o kaosu koji je uslijedio nakon poplave, o eksplozijama, o vožnji čamca po ulicama grada. Pomažu mi da vizualiziram pravu poplavu. Teško je zamisliti kako se realnost okrene naglavačke kod takvih događaja. Njihove priče su slikovite. Te mentalne slike su nadrealne.
Ideja za Prokletu branu me zatiče na mjestu gdje je razorna moć vode utjecala na svaki aspekt života. Gdje ljudi žive sa posljedicama, svjesni da ako se desilo jednom, može se desiti i opet.