Instalirana instalacija i izložena dokumentacija

Kad čuješ riječi vlastite majke kad ti kaže: “Sad vidim da bi bila velika šteta da nisi postala umjetnica” shvatiš da si napravila veliku stvar. Izložba i sam projekt Prokleta brana je moj naj sveobuhvatniji projekt do sad i najambicioznija i najbolje izvedena izložba do sad.

Postavljanje izložbe u 500m2 Pogona Jedinstvo u Zagrebu je bilo slično ostvarenju fantazije. Interesantno je da koliko god imam dobru moć vizualizacije i osjećaja za prostor, nikad ne znam kako će neki postav izgledati u konačnici. To je više nego istinito u ovom slučaju kad je 500 m2 pretstavljalo veliki zalogaj u smislu ovladavanja prostorom i u obimu samih tehničkih radova koje je bio potrebno izvesti. Dok sam promatrala kako svi elementi sjedaju na svoje mjesto, kako se platna dižu, projektori pale i zvuk pušta sa zvučnika, imala sam osjećaj da se postepeno ostvaruje neki moj već zaboravljeni san.

Ovo je pravi tren sa spomenem one bez kojih bi ovaj poduhvat bio nemoguć, Marko Martošić, šef tehnike; Sonja Soldo, organizaorica projekta i Marijana Rimanić, kustosica dokumentacije. Ima izreka na engleskom: Two heads think better than one. U ovom slučaju potvrdilo sa da fourheads think better than one. Tehničko riješenje je često u interakciji sa estetskim,  postav u Jedinstvu je proizvod suradnje umjetniče vizije, tehničkog znanja i kustoskog iskustva.

Prostor velike dvorane je bio rezeviran kao prostor fikcije. Velika instalacija se sastojala od velike projekcije videa Prokleta brana iza kojeg se na trakama koje su visile sa stropa, projicirala scenografska projekcija Raspršivaći. Između traka je bio smješten Splav načinjan od metalnih buradi i drvenih paleta. Kroz prostor instalacije se kretalo preko praktikabala sa kojih se sa jedne strane moglo “sići” na otok na kojem se mogla poslušati originalna audio drama Katastofa iz 2000. na slušalicama koje su na lancima visile nad otokom,  dok su se sa druge strane mogli razgledati Akvareli/Ilustracije koje su bile postavljene na podu, kao da plutaju. Ova instlacija je doista djelovala impresivno, zavodnjivo, fantastično.

Na katu, prostor Male dvorane je bio smireniji, skromniji. Ovaj dio smo rezervirali za izložbu dokumentacije koja prati nastanak i razvoj projekta. Zapravo sav sadržaj je bio preuzet sa ovog bloga. Ovaj dio izložbe je kurirala Marijana Rimanić i njen radni zadatak je bio: Nauči blog napamet, i smisli kao te informacije prezentirati u analognom obliku. Pored sadržaja bloga na katu se na 4 monitora mogao pogledati i video materijal izvedbi performansa u Sarajevu, Beogradu i Banja Luci kao i video 14.10.2010 Diskusija koji je sniman za izložbu Izloženosti u Banja Luci.

Download Ehxibition Handout Flyer