Premijera i ostala dva narativna performansa

Posted on 28/09/2010


Dragi čitatelji,

U nedjelju 26.09.2010. sam po prvi put ispričala priču o Tariku i Merimi.
Zvučni zapis narativnog performansa Prokleta brana možete poslušati ovdje:

U ponedjeljak 27.09.,2010 sam čitala poeziju od Meše Begića, Andreje Dugandžić, Asje Hafner, Ivone Jukić, Faruka Šehića i Marka Tomaša te je Admiral Mahić bio spontani gost pjesnik!
Kako je zvučalo to pjesničko veče, Put u kutiji, možete poslušati ovdje:

Sinoć, 28,09.2010 Sam sa Vunenym izvela Individualne utopije. O ovom projektu možete saznati više OVDJE. Snimak izvedbe ovog perormana možete i posluštati.

Fotograf depo.ba portala je napravio jako dobru fotoreportazu: DEPO. BA

Posjetiteljica sva tri eventa i moja nova prijateljica Melina Sadiković je naisala ovaj zgodan, afirmativan osvrt na 3 Proklete Utopije:

Lala u zemlji (z)vukova

Zvonom je ovih dana odzvanjala lalofonija, protkana vunenim nitima melankolije, tragedije i tišine. Bilo je teško osloboditi se okova koje je osvijestila lalofonija.
Bilo je teško osloboditi se sramnog ćutanja i nepovjerenja koje prikrivam ‘(ne)obaveznim čavrljanjem’ u javnim prostorima. Blokirala sam. Jer, nakon što je već prvi dan ponijela pretešku torbu prošlosti u godinu 2020. i na užas svih redovih ispijača Lete, poremetila sve priloške odredbe za vrijeme i načine na koji vrijeme prošlo, vrijeme sadašnje i vrijeme buduće mogu biti povezani (!?) Lala je prestrašno narušila svevladajući muk u zemlji nijemih. Lala je dala glas pjesnicima i pjesnikinjama, zatvorenim u kutije i razaslanim na različite adrese našeg* kulturnog Mordora, Lala se usudila petljati u poslove robo(t)vlasnika. Otvarajući puteve za drugačije, gledala je u oči začuđene i/ili ravnodušne posjetitelj/k/e , koji su obarali poglede, pokušavajući se adaptirati na nesnošljivu buku. Lala nije imala vremena za njihovu adaptaciju, za te usrane koncepte tranzita, za te rituale odgađanja. Urlala je, konstantno i energično! A onda je gricnula, a zatim skoro u jednom zalogaju progutala kolačić sa natpisom Eat me, nakon duple čaše vode sa Lete, popila je naiskap čašu sa natpisom Drink me. Rasla je munjevitom brzinom, na opće čuđenje svih koji su mislili da je poznaju. Prerasla je kutije, u koje su je spakovali i nekom telepatijom poslala poruke svemu mislećem oko sebe. Tako je, već treću noć, u crni utorak, zajedno sa ludim Šeširdžijom, Zecom, Mišicom, Psom i Blizancima, koje je oslobodila, ali i sa ostalim nijemim i očajnim stanovnicima šume, skovala urotu protiv strašnih demona i zlog kraljevstva kulturnog Mordora.

*ovdje našeg čitaj kao univerzalnog

 

Advertisements