The Mysterious Transmutations of Blood and Water

Posted on 31/08/2010


Ovih dana u pauzama čitam na preskokce. Usput sam ispred akademije nabasala na knjigu Ekološki problemi u kulturalnoj mjeni (Lübbe, Ströker, Veselin Masleša, 1990). Knjiga je zbornik tekstova sa istoimenog simpozija. Tekstovi su proprilično interesantni, radi tematike, no većina ih je dosta suho. Što me je oduševilo je  insiprativni predgovor Abdulaha Šarčevića, urednika knjige, pod naslovom Pitanje o etici nauka i ekologiji. Kako nisam mogla naći tekst u digitalnoj formi ovdje ću da pretipkam samo jedan citat:

…potrebno je kritički promisliti jednostavno ikonografiju ekološke katastrofe. Ugroženi su svi elementi: zemlja i voda, zrak, sve što postoji. Naučni i tehnološki potencijali, naučni duh, koji su odavno postali forma mita, nisu ispunili nekadašnjei današnje utopije o stvaranju ljudske slobode, blagostanja i seće. Pri pokušaju osmišljavanja svega onoga što je donijela scijento-tehnokratska utopija, ono oslobađanje koje nas je dovelo do katastrofalnih regresija sa krajnjim fatalnim i pogubnim rizikom, javljaju nam se nove dramaturške dionice u kojima se još dublje zaglibljujemo u život koji to nije. Čini se da prirodne nauke, one na koje se ponajviše oslanjaju nove i visoke tehnologije, dramatski naglašeno dovode u pitanje biosferu, u teškoj borbi da danas uspostave anonimno ljudski/neljudsko carstvo naučnog znanja i napretka, carstvo antropocentrične utopije i perfekcije.

Ovaj citat mi je blizak po tome što odavno imam osjećaj da već živimo u budućnosti. Distopiju tehnokratske budućnosti nije ni malo teško zamisliti. Lavina je pokrenuta , pa i bez ovisnosti o fosilnim gorivima, nemoguće je zamisliti ustezanje nauke – u službi razvoja civilazije i obskrbljivanja ljudi energijom, hranom i dobrima, pred prirodom – biosferom. Uz sve alarme, ide se dalje, bušenja morskog dna u meksičkom zaljevu se nastavljaju, Three Gorges Dam je izgrađena, i tako dalje…
Tekstovi u Ekološki problemi u kulturalnoj mjeni se bave upravo tim problemima, zalažu se za potpuno druge sisteme, nove filozofije i modele razmišljanja kako bi se izašlo iz začaranog kruga koji vodi ka ekološkoj katstrofi.
Knjiga je izašla 1990. Sedam godina poslije sjećam se naslovnice časopisa Wired. Naslovnica je bila nasmješena zemaljska kugla, podnaslov kaže: We’re facing 25 years of prosperity, freedom, and a better environment for the whole world. You got a problem with that?. Cijeli broj je bio posvećen tome kako će nas nove tehnologije spasiti od globalnog zatopljenja, bolesti, siromaštva, ovisnosti o foslinim gorivima. Kako ćemo tehnologijom zakrpati sve ozonske rupe! Divne optimistične 90te!

Digresija: Kuriozitet: Ekologija zvuka. Nešto što nisam do sad spomenula, nisam znala gdje da ubacim, je još jedan kuriozitet koji sam čula od svojih sugovornika u Lukavcu. Kažu: Oko Dobošnice su zabilježeni slučajevi djece koja razvijaju govorne mane. Kažu da su to ispitivali; razlog njihovih problema sa govorom je konstantna industrijska buka.

Iz potpuno druge perspektive, iz iste prakse čitanja preskokce donosim vam još jedan citat, ovaj put iz mnogo popularnije publikacije Landscape and Memory (Simon Schama, Fontana press 1996). Naravno, preskočila sam direktno na poglavlja o vodi, rijekama: The Flow of Myth i naišla pravo na nešto što vrijedi isto kao i moja instinktivna potreba da objedinim ep, mit i rijeku, vodu.

…Barlow knew that to see a river was to be swept up in a great current of myths and memories that was strong enough to carry us back to the first watery element of our existence in the womb. And along that stream were borne some of the most intense of our social and animal passions: the mysterious transmutations of blood and water; the vitality and mortality of heroes, empires, nations and gods.

Advertisements