Modrac

Osim što je poprište legende o bijeloj ženi, mjesto radnje ove priče u nastanku i po redu druga najveća akumulacija vode u BiH, jezero Modrac ima svoj samostalni život. Pogled na jezero “ukrašava”  žičara koja prenosi tucani kamen sa kamenoloma do Sode. Ovaj ukras je jedini podsjetnik na industriju koja okružuje jezero. Nastalo gradnjom brane, Modrac je tjekom rata postalo atraktivno ljetovalište i mjesto rekreacije za stanovnike Tuzlanskog kantona. Sa sjeverne obale jezera, tik do brane je i stanište roda. Oko jezera su izgrađeni brojni ugostiteljski objekti, dok na samom jezeru plutaju “vikend splavovi” i čamci mještana.

Fotografije zalaska sunca na jezeru se čine kao prizori iz neke druge zemlje. Teško je zamisliti da je ova lokacija udaljena nekoliko kilometara od kolosalnih dimnjaka Tuzlanske termoelektrane.

Jezero je  omiljeno i ribarima i danas sam naišla na lijep blog posvećen ribarenju na jezeru Modrac RIBOLOVNA PRIČA. Blogerica dijeli sa nama ribarske anegdote i svoju ljubav prema ovom jezeru.

To me podsjeća na još jednu priču koju sam čula tjekom svog posjeta Lukavcu…
Prvo mi je Haba (šofer koji je mene i moje radove u Aprilu 2010. vozio u Novi Sad na izložbu) ispričao kako su neki ronioci vidjeli nekog ogromnog soma na dnu jezera. Som je bio nepokretan i zakucan za dno tako da je kroz njega raslo drvo.
Raspitala sam se o ovoj priči. Rečeno mi je da to nije istina ali sam čula drugu priču na kojoj se zasniva legenda o čudovišnom somu.
Kako je blizu Tuzle postojao vojni aerodrom nekadašnje JNA koji je kasnije pretvoren u US Air Base, te potom u civilni aerodrom, sa tog aerodroma su vršeni brojni letovi, uključujući letove američke vojske. Desilo se tako da se jedan avion sa dva američka pilota srušio u jezero, u blizini brane gdje je jezero najdublje. Ronioci iz ronilačkog kluba Lukavac su poslani da ih nađu. Zbog  slabe vidljivosti u vodi uvjetovanje količinom sedimenata i mulja koje rijeka nanosi u jezero, ronioci nisu uspjeli da nađu avion i posmrtne ostatke pilota. Njihova svjedočanstva, kad su se vratili na površinu, bila su o gigantskim ribetinama koje žive na dnu jezera, koje nikad ne izlaze na površinu i koje su po dva – tri metra dugačke. Kažu: Da znate što sve živi u ovim tamnim dubinama, vi, kupači, nikad ne biste ni prst umočili u jezero!