Operativni plan

Prokleta brana je narativ koji se razvija. Pogotovo u formi aplikacije. Za novac. Projekt zadobija oblik saradnje sa regionalnim partnerima da bi možda namakli novac od ECF-a. ECF nije, ali je suradnja upalila. U priču o našim junacima Tariku i Merimi, njihovom budućem herojskom podhvatu spašavanja građana Lukavca i okolice se dodaju još tri lokacije. Zagreb, Beograd i Beč.
Iz aplikacije izdvajam:

Godina je 2020. BiH je pred raspadom. Sarajevo je grad-država pod upravom EU. Ostatak zemlje je pao u zaborav jer administrativni vrh ne zanima ništa osim energetskih potencijala BiH. Sva ostala infrastruktura propada, sela i mjesta su zaboravljena, komunikacija i transport je otežan dok zemlju presijecaju izdignuti, brzi autoputevi, hi-tech dalekovodi i željeznice koje prenose energiju, robu i turiste visoko iznad šume i divljine koja komad po komad osvaja tragove urbaniteta.
Tarik je perspektivni mladi inženjer, Merima je event organizator u američkoj Ambasadi.
Jednog dana Tarik je na terenu. On otkriva veliku pukotinu na brani i uviđa da zapuštena brana samo što nije pukla i poplavila mjesta što se nalaze nizvodno. Jedan od tih gradića je njegov i Merimin rodni grad.
On naziva Merimu te oni zajedničkim snagama i sami protiv svih pokušavaju upozoriti mještane ponovno emitirajući radio emisiju iz 2000. godine, nadajući se da će stanovnici reagirati kao i prvi put. Nekako uspijevaju spasiti stanovnike, ali nakon velike poplave se odlučuju preseliti u Zagreb.
U Zagrebu se Tarik uspješno zapošljava u rekreativnom centru koji je 2019. izgrađen na “Slapovima Save” (slapovi koji se danas lome o nabacani građevinski otpad u rijeci Savi). Uslijed velikih ekoloških promjena u skorijoj budućnosti u koju je radnja smještena – nastaje velika poplava. Niz Savu se bujanjem voda razvija plimni val. Tarik prepoznaje opasnost, obavještava Merimu. Njih dvoje skupljaju prijatelje i djecu te s njima traže utočište na obližnjim teretnim brodovima koji usidreni čekaju da rijeka postane plovna. Nadolazeći plimni val ih diže i poput Noine arke ih nasuče na obližnje brdo – gradsko odlagalište smeća – Jakuševac.
Nakon Zagreba, radnja se seli u Beograd, potom u Beč. Scenarij nastavlja kao posljedica istraživanja na terenu, kao kolaž istinitih fragmenata priča koje se otkrivaju tijekom istraživanja svake od lokacija. Shodno tome gore navedeni sinopsis je predložak na koji se nadograđuje narativ.

Dalje bih navela i operativni plan kojim se predlažu interesi koji bi se istraživali – sve u shvrhu bogaćenja narativa.

02 -10. 2009, Hrvatska Zagreb – prijedlog teme: slapovi na savi pored gradske toplane gdje izviru otpadne vode, u blizini odlagališta smeća Jakuševac.
03 – 06. 2010, Lukavac, Bosna i Hercegovina – intenzivno istraživanje događaja vezanog za Radio Lukavac. Potraga za kreatorima emisije, istraga o faktualnom stanju brane Modrac na rijeci Spreči.
05 – 06. 2010, Beč – prijedlog teme: skore poplave u Austriji u kombinaciji sa interesom za autobusnu stanicu Erdberg koja je rezervirana za odlaske i dolazske iz istočno Europskih zemalja.
06 – 07. 2010, Beograd, Srbja – prijedlog teme: Važnost rijeke za suvremeni Beograd: splavovi  uzduž rijeke kao bitno urbano socijalno okupljalište.

Kako saradnja sa Bečom nije zaživila, tri lokacije koje ostaju kao uporišta narativa i kao polja istraživanja su Lukavac – Zagreb – Beograd. Svaki grad je epizoda ovog narativa, koji počinje da poprima EPSKE razmjere. Narativ postaje duži, detalji se umnažaju, naši junaci putuju.